Danas imam nekoliko riječi za sve one koji su izgubili nekoga od svojih najbližih. Znam da je možda u takvom trenutku teško nešto čuti, ali možda vam ova riječ pomogne da shvatite par stvari.
Kako sam to i sam to nedavno iskusio, mogu reći kako je to u tom trenutku tako nestvarno da mi se čini kao da gledam televiziju ili sanjam, te da kada se probudim da će biti sve po starom. Nažalost, čak i kada me prolazi takav osjećaj, znam da je ipak to sve istina i da će taj gubitak bližnje osobe biti trajan. Ili možda ipak neće?
Možda će vam u početku neke stvari u ovome što budem napisao biti čudne ili vam neće biti jasno kakve veze to ima s gubitkom bližnjih i voljenih osoba, ali pročitajte tekst do samog kraja.
Mogu početi od samog početka, ali to bi trajalo jako dugo. Zbog toga ću krenuti od samo nekoliko godina unazad. Vjerujem u istinu, jer je i sam Isus rekao: „Ako ostanete u mojoj riječi, moji ste učenici; upoznati ćete istinu i istina će vas osloboditi. “ (Ivan 8,31). Zbog toga ne želim lagati, ali niti zavaravati sebe pa tako ni vas. BEZ ISTINE SMO ROBOVI LAŽI! Dakle, iako sam skoro većinu svog života „bio vjernik“ mogu vam reći kako sam lagao, krao, varao, bio neposlušan i sve ono što jedan vjernik ne bi trebao raditi. Išao sam u lokalnu crkvu i to ne redovito, a tijekom godina bio sam i primao ispovijed kod svećenika. Iskreno, nije prošlo niti tjedan dana, ako ne i isti dan i vratio bih se na staro. Opijao se, psovao, lagao, ogovarao, ponovo činio sve ono što sam i prije radio. Dakle prave promjene u meni tada nije bilo. To je trajalo dok nisam OSLOBOĐEN. Kako? To je tako jednostavno, uostalom kao i sve ostalo kod Boga. Bog nam je dao svoga Sina Isusa i na nama je da prihvatimo njegovo učenje i njegovu žrtvu na križu. Tako sam i sam 2009. godine u svojoj 35. godini života nakon što sam bio najslabiji u snazi, a u vjeri još manji, do mene je preko prijatelja došla PRAVA I JEDINA ISTINA te sam NAPOKON PUSTIO ISUSA U SVOJ ŽIVOT i to s pravom željom da ga upoznam. Nisam se pouzdao u ono što mi netko priča, već sam se sam uhvatio Riječi Božje (Biblije) te ju sam posredstvom Duha Svetoga malo po malo počeo proučavati. Te su mi se 2009. godine, otvorile oči za istinu te sam nakon 35 godina SLIJEPILA napokon PROGLEDAO. Priznao sam Isusa i njegovu žrtvu MOLITVOM SPASENJA pred ljudima i to mi je promijenilo život. Kako sam bio „mladi“ kršćanin i mislio da sve znam te da sam zaštićen do kraja, ponovo sam pao. Pod utjecajem svijeta i stjecanjem prividne moći, ponovo sam teško zgriješio i postao ROB te se našao u još goroj situaciji. Ipak, hvala dragom Bogu, prošle 2013. godine u 7. mjesecu Bog me ohrabrio, jer on svoju djecu ne ostavlja te sam se uz njegovu pomoć ponovo vratio na pravi put. Po ne znam koji put pokajao sam se BOGU I TO NJEMU IZRAVNO U ISUSOVO IME za svoje stvarno velike grijehe koje sam nanovo počinio i od tada nije prošlo dana da mu na tome ne zahvaljujem. Nemojte misliti da sam sada savršen. Samo je jedan takav. Naravno ISUS. Ja nisam. I dalje griješim, ali sam u milosti Božjoj. To sada znam. Jednom kada prihvatite nauku iz Biblije shvatite Radosnu vijest te postanete dijete Božje, Bog vas tada ne napušta. On vas voli i neće vas ostaviti iako zna, a i vi sami vidite da i dalje znate zgriješiti. Svi oni koji me stvarno poznaju, znaju da sam od onda „drugačiji“.
Dakle, uz ponovno proučavanje Riječi Božje i molitve po nekoliko sati dnevno, Bog mi je pokazao kako sam mali i kako nas bogatstvo ovog svijeta učini „glupim i slijepim“ za ono najvažnije. Sada bih došao na ono što sam htio na početku reći. U mom ponovo OSLOBOĐENOM duhu shvatio sam riječi iz Biblije koje su mi kao mladom kršćaninu bile čudne. Shvatio sam da se s vragom ne valja igrati te da u svojoj snazi ne možemo učiniti ništa. Samo je Bog koji je s nama jači od đavla i njegovih prljavih igara. Kada to shvatite, možda onda uvidite kako je puno toga što vam se nameće LAŽ. Tako je isto i sa našim bližnjima koji su otišli na onaj svijet. Ako su prihvatili ISTINU, nalaze se sa Bogom u njegovoj vječnoj slavi. Ako nisu, nalaze se u vječnim mukama. Pročitajte si Evanđelje po Luki (Luka 16.20-29). Dakle, uvjeren sam da ukoliko netko prihvati Isusovu žrtvu i Njega učini svojim gospodarom da je spašen. Baš zbog toga ja VJERUJEM da je i osoba koja je otišla na onaj svijet, a za vrijeme svog života na zemlji PRIHVATILA ISUSA tada je sa njim. Pošto tu činjenicu znam, onda iako mi suze same krenu, nemam pravo biti žalostan. Naravno da sam tužan i da ponekad pustim suzu, ali kako sam NAPOKON SPOZNAO ISTINU O RADOSNOJ VIJESTI TADA SAM SPAŠEN. Nisam ROB laži koju nam pokazuje đavao. Znam da je osoba koja je primila Spasenje otišla u Raj. Pa u konačnici, onda nisam niti žalostan.
Možda vam se ovo učini čudno, ali to je samo jer niste još prihvatili činjenicu da postoje dva odredišta. RAJ i PAKAO. Kada spoznaš da je tvoja draga osoba otišla u Raj, zašto biti žalostan. Zbog te riječi koju nam je Bog ostavio u Bibliji, ako ste na pravom putu te prihvatili Isusa kao JEDINOG SPASITELJA poslanog od Boga, onda se MORAMO BORITI ZA SVOJE BLIŽNJE DA ZAVRŠE U RAJU. Dok je čovjek živ ima nade za njega. Ako je umro, nikakva molitva za njega ne pomaže. Tada mu samo Bog može pomoći. Ne mi. Na nama je dok smo na ovom svijetu da se PROBUDIMO, da prihvatimo ISUSA te da rodimo rod (Mk 4, 4–9; Lk 8, 5–8) koji će pomoći da zaustavimo one koje poznajemo da završe u paklu. Molite se STVORITELJU BOGU SVOME, PRIZNAJTE ISUSOVU ŽRTVU i UČINITE GA SVOJIM GOSPODAROM te se POKRENITE I SPASITE SVOJE NAJBLIŽE.
Budite blagoslovljeni.
