Prije svega želim reći kako ovaj tekst nije namijenjen da bi nekoga uvrijedio ili da bi nekome nešto prigovorio.
Ovo je samo moja želja da kažem ljudima da je BOG ŽIV i da nije mrtav kako to možda neki ljudi misle. On je živ i Njegova ljubav nam je na dohvat ruke. Što god da prolazite u svom životu, nikada nemojte pomisliti da vas je Bog zaboravio. Uzmite si vremena, pročitajte tekst do kraja i budite blagoslovljeni.
Želim već duže vrijeme napisati nešto o vremenu kada se moramo pobrinuti za naše obitelji, prijatelje i one s kojima se susrećemo svaki dan. Vjerojatno se pitate, što mislim pod tim „pobrinuti“.
Da krenem redom, jer bez reda stvara se kaos, a on itekako zna biti poguban kako za tijelo i dušu, tako i za duh koji je vječan. Za one koji nisu upoznati, čovjek je duh, ima dušu i živi u tijelu. Kada čovjek spozna Boga i ZNA da je on naš STVORITELJ, vrlo brzo shvati kako u njegovom kraljevstvu ima puno mjesta, ali da mnogi u njega neće ući jer nisu čuli za njega ili ga odbacuju. Zamislite koliko će naš nebeski Otac biti žalostan, kada mjesto koje je pripremio za nas bude poluprazno. Točnije, ako se ne popuni. Svaka duša manje u raju nažalost se nalazi u paklu, a to naš Otac ne želi i ta ga činjenica itekako žalosti. Možda se pitate zašto je Bog tako napravio, da uopće čovjek može završiti u paklu, ako je tako strašan. Zar Bog u tom slučaju nije nepravedan? NE, NIKAKO! Pa moramo prvo znati da pakao nije napravljen za čovjeka, već da čovjek ide sam u njega svojom voljom. Pakao je prvenstveno Bog napravio za đavla i demone, a ne za čovjeka. Problem je samo što čovjek svjesno ne želi ići k Bogu u raj. Kako ne živimo vječno, ako čovjek nakon smrti ne ide u raj druga opcija mu je pakao. Tako jednostavno, tako pogubno, tako žalosno.
Zašto čovjek ne vidi kuda ide?
Vrlo vjerojatno mnogi od vas se pitate, „Pa ja vidim, ja hodam kuda želim, ja nisam blesav ili, bolje rečeno, nerazuman da padnem niz liticu u provaliju samo tako. Pa valjda vidim kud me moje noge nose?“ Nažalost, upravo to je potvrda, ukoliko niste primili Isusa u svoj život, da ste na opasnom putu te da vam je najvjerojatnije put ka dubokoj provaliji. Što je najgore, iz nje nema povratka. Ukoliko jednom upadnete u provaliju ili bolje rečeno pakao, iz nje vas neće nitko spasiti. Ni vaši prijatelji, niti vaše materijalno bogatstvo, a sigurno vas neće spasiti niti nekakva molitva tvojih živih prijatelja ili rodbine. Dakle, govorim o vremenu kada čovjek padne niz liticu, umre, ne dok je još na ovom svijetu. Kada jednom vaš duh dođe u to mjesto boli i patnje za vas više nema nade. Točnije, tamo ostajete sami, odvojeni od bilo kakve ljubavi i milosti. To mjesto je užasno i vjerujem kako ne postoji u ljudi prava riječ za taj užas. A on traje vječno. Sada se postavlja pitanje, zašto ljudi koji misle da vide, u stvari ne vide zamku koja je pred njima. U Boga je sve vrlo jednostavno, pa je tako i ova stvar. Kao prvo moramo naglasiti kako Bog nije taj koji stavlja ljude u položaj da ne vide. Bogu je želja da se svi ljudi spase. On žudi za našim duhom, ali neće se plesti u odluke ukoliko netko odbija njegov put. On je jasno rekao putem proroka i Biblije da je put ka raju Isus. Isto tako je rekao kako nema drugog puta. Dakle, PUT JE JEDAN. Ne možemo se spasiti našim dobrim djelima, koliko god ona dobra bila. O tome sam već govorio, ali nije na odmet spomenuti kako smo svi mi grešni i naš grijeh ostaje na nama ukoliko se ne spasimo putem Isusa. Možeš pokloniti sav svoj imetak i služiti drugima, ali to je samo ono sa čim se ti pokušavaš opravdati. Čovjek je i dalje na sebi ima grijeh iz davnina i on ostaje na njemu. Baš zbog toga je Bog poslao Sina svog da nas spasi. Dakle, Bog nije taj koji zatvara oči ljudima. Osobe vrlo često ne žele priznati da su u krivu, misle da će ih njihova samopravednost spasiti te misle kako nije jedini put Isus. Kada to vidi đavo, on to itekako iskoristi. Takvi ljudi, koji misle da mogu sami, u užasnoj su zabludi, a đavo se smije. Dakle, još jednom ponavljam, Bog nije taj koji ljudima stavlja povez preko očiju. To čine sami, a đavo to „lijepo“ koristi.
Loše, manje loše, dobro?!
Osobno mi je jako teško, kada vidim da netko svjesno odbacuje Riječ Božju, i kada misli ili govori nešto protiv Riječi. Činjenica je u stvari da ta osoba ne govori samo protiv Riječi, Boga, Isusa ili Duha Svetog već da govori protiv sebe. Možda si ponovo postavljate pitanje, pa neće sam čovjek na sebe ruku dići, ako je i malo pri sebi. To je ono što đavo želi. Iskrivljuje stvarnost i prikazuje loše kao nešto dobro ili nešto „normalno“. Zar niste puno puta čuli kako ljudi znaju reći kako su neke stvari koje su prije samo nekoliko godina bile nemoralne ili nedopustive danas normalne. Za one koji i dalje govore da se treba držati određenih moralnih načela i da pojedine stvari nisu normalne, za njih se u „moderno“ vrijeme govori da su zaostali, ludi, tj. da ustvari oni nisu normalni. Vidite kako đavo iskrivi pojam lošega, u pojam manje lošeg, do pojma normalnog i na koncu dobrog. Jedna od stvari kod đavla je to što on ima vremena, dobro poznaje čovjeka. Zna da će, ukoliko vrijeme prolazi, čovjek mijenjati svoj pogled na određene stvari, a samim time, tjerati će „vodu na svoj mlin“. Isto tako nemojte nikada pomisliti da đavo nije upoznat sa Riječju. Itekako je on dobro zna, a to se vidjelo i kada je kušao Isusa. Zna on jako dobro iskriviti sve. Iskrivio bi i cijeli Svemir da može, da mu to ide u prilog.
Zna što mu se sprema, pa sa sobom želi odvući što više ljudi.
Taj isti đavo mrzi čovjeka, vjerojatno i jer je sam čovjek na sliku Božju, a i miljenik je Božji. On itekako dobro zna da će jednoga dana njegov put završiti u onom paklu, koji i je pripremljen za njega. Baš zbog toga, želja mu je da u njemu završi što više ljudi. Dakle, on je taj koji ljudima stavlja povez preko očiju. Zbog njega ljudi koji „vide“ su u stvari u polumraku. Oni imaju zamagljen pogled, tako da iako idu prema bezdanu, oni misle da su na pravom putu. Pa tko bi lud htio završiti u paklu na vječnim mukama. Osobno ne vjerujem da je to ikome na pamti, ali isto tako vjerujem da ne vide stvarnost. I sam sam takav bio. Ukoliko mi je netko pričao o Bogu, mislio sam da je to samo isprazna priča. Vjerujem da ima previše ljudi koji uopće ne vjeruju u Stvoritelja Boga, a u tom slučaju niti u postojanje pakla, đavla, anđele i demone. Nažalost, vrag je uspio iskriviti pogled velikom broju moćnika, „pametnih“ ljudi koji znaju biti malim običnim osobama uzor. Mnogi od tih „uzora“ su također u polutami, hodaju lijevo i desno, a sve je to možda upravo od prividne „snage“ koju im vrag daje. Postoji ona stara uzrečica koja itekako dobro govori tko je kakav. „Daj čovjeku vlast i onda ćeš vidjeti kakav je stvarno“. Naravno, to ne mora biti pravilo, ali nažalost često bude točno tako. Uz to što ljudi misle da vide ispravno, neki od njih se usuđuju reći kako im Bog nije potreban u životu i na koncu da niti ne vjeruju u njega. Žalosno je što je takvih ljudi u današnje doba stvarno puno, ali to nas niti malo ne treba čuditi jer su stvari iz normalnih prešle u nenormalne i „postale normalne“. Koliko puta ste čuli, „Kada umrem, više ne postojim i to je to.“ Koliko vaših prijatelja misli da će im zabava i brige na ovom svijetu biti jedina stvar sa čim će se suočiti. Ponovo jedna od zabluda koja se zavukla tako duboko u srca ljudi da jedino Isus to može isprati i ispraviti. Nažalost, oni su toliko opijeni svojim „Ja“ da Isusa, Boga ili Duha Svetoga ne traže ili misle da niti postoje. I ponovo, prijevara đavla, koji se tako smije svim osobama kojima je jelo, piće i uživancija na prvom mjestu te misle da je to sve što im život pruža. Drugim riječima, kako sam na početku i rekao, ne gledaju ispred sebe. U polu tami su, oči su im prekrivene gustim povezom te koračaju „hrabro“ u prema jako opasnoj litici.
Teško je gledati prijatelje kako jedan za drugim padaju
Isus kada je odlazio sa Zemlje rekao je „Idite, dakle, i učinite učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetog učeći ih držati sve što sam vam zapovjedio.“ Drugim riječima propovijedajte evanđelje po cijelom svijetu svakom stvorenju. Učite ih ono što znate da je Isus činio. Ono sa čim niste upoznati, nemojte podučavati, ali tada uputite ljude na Božju Riječ, Bibliju. Nama je Isus rekao, možda bolje rečeno, zapovjedio da idemo i da govorimo tko je Isus, što je učinio u našem životu te da je on jedini put ka raju. To su jedne od zadnjih rečenica koje je Isus rekao svojim učenicima prije nego je uzašao na nebo. Isto tako rekao je da će ukoliko on ode, ostaviti drugog Branitelja Duha Svetog, koji će biti naš branitelj, zaštitnik i onaj koji će nam uvijek biti pri ruci. Dakle, Isus se pobrinuo za svoje učenike, a samim time i za nas. Ostavio nam je sve što nam je potrebno, da ne promašimo cilj. Dakle Bogu nije želja da nas ostavi na milost i nemilost đavlu i njegovim demonima. Bog želi da se svi ljudi spase. Pa kada Bog želi da se svi koji žele jednog dana pridruže u njegovom domu, teško je znati istinu i pustiti druge da padaju niz liticu. Ako znaš istinu, zašto ništa ne poduzimaš? Znaš da ćeš se jednom radovati u raju, a netko tvoj blizak, može završiti na mjestu koje se niti riječima užasa svog ovog svijeta ne može opisati. Zar u tom slučaju ništa nećemo poduzeti? Naravno da hoćemo. Točnije, trebali bi jer nam je to i sam Isus rekao. Idite i govorite. Skinite maramu sa očiju svakome tko je voljan poslušati. Možda se pitate a što je sa onima kojima je dobro na zemlji i koji su uvijek u nekom poslu, a Bog je za njih nešto strano, ili nešto što će možda potražiti jednog dana kada budu imali više vremena. E, pa osobno mislim da takvima osobama tek treba „vikati“ na uho. Možda će vas se odreći, ali to je mala cijena koju svatko može pretrpjeti. Uvrede pa čak i fizičke batine svatko može preboljeti, ako zna da će s tim nešto promijeniti. Na svakom čovjeku koji je prihvatio Isusa za svog gospodara i zna zašto je umro i uskrsnuo, svakako je odgovornost da govorimo o Njemu. Da govorimo o Evanđelju milosti i da je svakome izlazak iz tame, odlazak od litice omogućen.
Bog govori, da li ga čujete?
Taj kobni korak ka ponoru ne mora biti i vaš. Na vama je da poslušate glas koji viče „Skinite povez. Progledajte. Okrenite se Bogu. Isus je put.“ Svatko može odabrati sam. Ukoliko mislite da ste u raljama iz kojih pomišljate da nema povratka, još uvijek niste progutani, još uvijek možete izvući glavu bez posljedica i okrenuti se Svjetlu. Vama je dano da odlučite i nikome drugome na ovom svijetu nije ta privilegija dana da odluči umjesto vas. Bog se neće miješati u vaš odabir, vašu odluku. Možda vam jedino, u nekom trenutku vašeg života pošalje nekoga da vam otvori oči. A taj dio spada pod MILOST. Bog šalje ljude, jer njegova je želja da se SVI SPASE. NA VAMA JE ODLUKA.
Zna on kako se lako može iz manipulirati ljude.
Za kraj napisao bih jedan dio iz filma „Bog nije mrtav“ gdje pričaju majka i sin. Sin koji osjeća da ima sve u ovom svijetu, a mama je bolesna i ima Alzheimerovu bolest (teška, neizlječiva, degenerativna bolest mozga, koja može uzrokovati smrt).
Sin: „…Ti si najbolja osoba koju znam, a ja sam najgora. Ti imaš Alzheimera, a moj je život savršen. Objasni mi to.
Majka: „Ponekad đavo dopušta ljudima da život žive bez nevolja zato što ne želi da se oni okrenu Bogu. Grijeh je kao zatvorska ćelija, samo što je lijepa i udobna. I čini se da nema potrebe za izlaskom iz nje. Ali vrata su širom otvorena sve dok jednog dana vrijeme ne istekne i vrata ćelije se zalupe. Onda odjednom bude prekasno.“
