Nakon skoro tri godine, ponovo sam se uhvatio pisanja, a to mi i nije za neku hvalu. Mogao bih se tu sada pokušati izvlačiti i tražiti razna opravdanja, ali činjenica je da sam se uljuljao. Još se dobro sjećam svojih prvih misli koje su mi prolazile kroz glavu kada sam se prije sada već 10 godina spasio, prihvatio Isusa u svoj život. Tada sam razmišljao kako mi nisu jasni ljudi koji mogu prestati tako gorjeti za Isusa i ići tom silinom koja me tih mjeseci tresla. Nažalost, vrijeme, dani, mjeseci pa na koncu i godine učinile su da sam se počeo hladiti. Možda ne za istinu, ne za Isusa, već da se okrećem prema ljudima te da ispunjavam onu jednu zadaću koju mi je Bog stavio na srce. Širim Evanđelje ljudima kojima je to potrebno, koji nisu upoznali Isusa. Nažalost, situacije, razni poslovi, zabave i slično s tog puta vrlo uporno skreću i guraju svakog vjernika, pa su tako i mene. O tome je jako lijepo govorio John Bevere koji je pisao o ljudima koji veslaju uzvodno, koji se bore, ali i o onima koji su uljuljani i nošeni strujom, a misle da idu u pravom smjeru.
Vrijeme zna biti veliki protivnik kršćanima
Kada čovjek odluči ići s Isusom, spasi se, kada prizna Isusa kao svog Gospodara, tada je ta duša jaka. Tih nekoliko dana, mjeseci teško se demoni mogu s takvom snagom nositi. Znaju oni to jako dobro. I što onda rade? Jednostavno čekaju. Vjerojatno odlaze dalje, pokušavaju nekog drugog srušiti, a ovog čovjeka samo prividno ostavljaju na miru. Točnije, čekaju svaku priliku kako bi počeli rovariti. Kako vrijeme prolazi, malo po malo, razne situacije čine da se čovjek počinje hladiti i tada postaje itekako ranjiviji nego što je bio prvih dana. U samom početku, spašena duša čita Bibliju, moli se redovito, odlazi na sastanke vjernika, razgovara o Bogu, jednom riječju sjaji. Nosi zaštitnu odjeću, mač i teško se demoni upuštaju u takvu borbu. Čim jednu od tih nekoliko stvari (čitanje Riječi, molitva, druženje) zapostavimo, postajemo ranjivi. To nažalost, ne uvijek, ali često donosi vrijeme i to je ono što đavo vrlo dobro koristi.
Nisi jedini koji to prolazili
Ako mi je Bog dao nešto kao dar to je sigurno pisanje i razgovor s ljudima. Upravo zbog toga i ovo danas pišem, jer ne želim biti travka koju vjetar ljulja kako hoće. Ne želim biti osoba koja ide nizvodno, a da toga nije niti svjesna. Ne želim slušati „lijepe” riječi koje nam nudi đavo. Ne želim bogatstvo koje mi ne pripada, ne želim ugodno živjeti ako ne živim s Isusom. Nije bilo jednom da sam u ovih 10 godina bio sretan ili nesretan, ali najsretniji sam bio kada sam znao da sam s Isusom, kada je On uz mene, a najnesretniji kada sam mislio da sam ga razočarao. Ne postoji to bogatstvo, prijateljstvo, druženje, ljudi, posao što me može stvarno usrećiti kao Isus. Spoznaja da sam Isusov, da što god da mi se događa da me gleda i da se ponosi samnom. Znam da ne mogu zaslužiti spasenje, da niti jedna moja dobra stvar nije dovoljna za ništa, ali spoznaja da sam Isusov, da me pozna, da je On moj Gospodar to je prava i jedina moja sreća. Znam da nisam jedini koji se tako osjeća, i da prolazi takve dane, a o tome je pisano i u Riječi. Mnoga će braća proći takva iskušenja, pa ih prolazim i ja.
DOSTA JE BILO TE ZLE PREVARE!!! JA JESAM ISUSOV UČENIK I NE ŽELIM SE PREPUSTITI STRUJI KOJA ODNOSI!!! ZNAM DA ME BOG NIJE NIKADA NAPUSTIO I NE ŽELIM TO PONOVO TAKO ZABORAVITI!!!
Bože daj mi snage. Sam ne mogu ovako dalje, nisam onaj koji mogu bez tvoje ruke dalje. Moja snaga, moje napuhano znanje, moja mudrost bez tebe nije ništa. Čista nula. Mudar, a griješim skoro svaki dan, te ponavljam iste greške. Iako, kada pogriješim odmah počinje borba, dobro znam da sam zbrljao, ali nikako da se uhvatim u koštac s tim problemom ODMAH. Prvo sam sebe opravdavam, razvodnjavam problem i onda samo dođe drugi dan i grijeh više nije tako jasan kao prvih trenutaka. To nikako nije dobro i ja ne želim dalje tako.
Isus je uvijek tu
Jedino što sada, danas iskreno znam da sam Isusov. On me nije nikada napustio i samo čeka da se smirim, vratim te da me zagrli pa da ponovo idemo dalje. On je uvijek uz mene, samo ja to prečesto zaboravljam. Bilo da su oko mene munje i gromovi, problemi, bolesti, pustinja u kojoj se boriš za svaki gutljaj vode ne trebam zaboraviti da je Isus uz mene. Možda mi i zaboravljamo, ali On ne i to je ono što spasenje donosi. Hvala Bogu da zna s kim ima posla. Zna me u zadnji atom, kvark, zna svaki kutak moje duše, moje srce i hvala mu beskrajno na tome.
Isus je moja utvrda što god da se događa
U ovih 10 godina od kako sam prihvatio Krista prošao sam svašta, pao, skrenuo s pravog puta previše puta. Radovao se krivim stvarima, lagao, krao, ogovarao, činio svašta i iskreno me stid toga. U tom mom mulju ipak ima jedna stvar koju nikada nisam zaboravio i u koju sam se uvijek pouzdao. NIKADA NISAM POMISLIO DA ME ISUS NAPUSTIO I HVALA TI NA TOME BOŽE. HVALA TI BOŽE NA OTKUPLJENJU. Hvala ti Bože zbog toga što mi pružaš utjehu, što mi trčiš u zagrljaj kao Otac izgubljenom sinu. Hvala Ti Bože na tome što si ti moja utvrda, hvala Ti na Isusu. Nema tih riječi kojim bi mogao zahvaliti mom Gospodinu, mom Spasitelju, jer ponovo i ponovo čeka na mene.
HVALA TI MOJ GOSPODINE!!!
