Znam da ovo zvuči glupo ili bar u jednu ruku čudno, ali noćas mi je palo na pamet kako je upravo đavo (neprijatelj) preuzeo mnoge ljudske, ali i životinjske oblike i to s dobrim razlogom.
U mnogim knjigama ili pričama đavla prikazuju kao nekoga tko ima kanđe, papke, kao zmiju i slično. Nažalost nekad, uzima obličja i ljudi što itekako zna zbuniti čovjeka koji ne čita Riječ te ne pozna za što je sve sposoban. Ali ovo je već jedna druga priča o kojoj ću možda jednom pisati.
Danas naime želim reči kako me preko noći uznemiravao jedan mali napasnik, komarac. Svi znate sigurno kako to zna biti naporno. Ti upališ svijetlo njega nema. Ugasiš svjetlo, odeš spavati, a evo ponovo njega, zuji oko ušiju i vreba oko tebe kako bi ti se napio krvi. Ponovo se digneš, tražiš po sobi, a njega nema pa nema. I onda napokon zaspeš s mislima kako te ipak možda neće ubosti. A onda ujutro sav u plikovima i sve te svrbi. Naravno, odmah se sjetiš noćne krvopije, ponovo je potražiš, ali njega nigdje. Prođe dan i evo ponovo je vrijeme za spavanje. Još uvijek te sve svrbi od prošlih uboda i jedino je pomoglo mazanje sa nekom od masti za komarce. Dakle, ugasiš svijetlo i umoran od posla preko dana legneš na zasluženi počinak. A ono ubrzo ponovo zujanje. Još te nije ubo, ti ležiš u krevetu, mlataraš rukama, jer ti se ne da ustati iz toplog kreveta. Mlataranjem i mahanjem ne postižeš ništa i samo se sve više frustriraš, jer više nemaš snage za ponovo dizanje iz kreveta, a ipak dobro znaš da je to jedino rješenje. Napokon, ipak ustaješ i odlučuješ se s napasnikom (neprijateljem) obračunati do kraja. Uzimaš u ruke novine, majicu ili nešto pogodno kao oružije i ponovo mlataranje po cijeloj sobi. Gledaš na strop, pod, ispod kreveta ili u zavjesama. Mašeš, tražiš i postaješ frustriran kako ga nema, a ti si ga maloprije lijepo čuo kako zuji oko tvojih ušiju.Napokon, negdje u kutu sobe, tamo gdje ga najmanje očekuješ pronalaziš malog napasnika.
Vidiš ga kako čuči i čeka priliku da ponovo ugasiš svijetlo te da te napadne. Ti polako prilaziš i tes. Ali on je brži i nestaje u sekundi. Užas. E pa nećeš. Tražiš dalje, mlatiš okolo i nakon desetak minuta upornog traženja ponovo ga ugledaš. Polako mu prilaziš, ovoga puta opreznije i ponovo tras. Uspjeh, komarac ostaje na zidu. Znaš da si umrljao novi bijeli zid, ali ti si uspio. Sav trijumfalno odlaziš u krevet i toneš u san sa spoznajom kako si ovoga puta siguran. Dolazi jutro, dižeš se iz kreveta lagano umoran od noćašnje borbe, ali zadovoljan. I onda, nevjerojatno svrbi te novi ubod koji se ipak dogodio noćas. Pa kako, sredio sam ga 100%. Nemoguće. Zar još jedan, a zima je. Pa ne bi trebalo biti više komaraca. I onda se sjetiš. Ček, zar onaj jučer kojeg sam riješio nije u sebi imao krvi kad sam ga razljepio po zidu? Nije. Dakle radilo se samo o još jednom, ali glavni krivac se i dalje vješto skriva do nove prilike.
Poput bilo kog napasnika
Ova priča je možda nekome nerazumljiva,jer ovdje naravno nije riječ o komarcu, iako i oni upravo ovako rade. Ovom pričom želio sam samo svima na razumljiv način prikazati kako i đavo radi. Znam da mnogi koji ovo čitaju đavla uopće ne doživljavaju kao stvarno biće već misle kako je sve to bajka i kako je i on izmišljen te da je đavo mit poput bogova iz grčke mitologije i slično. Nažalost, to je daleko od istine i njegovo postojanje je itekako stvarno. Isto se događa i sa glavnom knjigom ljudske povijesti Bibliju. I nju mnogi pokušavaju osporiti godinama, ali bez većeg uspjeha. E pa đavo je upravo u Bibliji opisan i od strane Isusa, proroka i apostola. Dakle,đavo sigurno postoji iako je upravo njegova želja da ljudi misle suprotno, jer onda se čovjek ne mora bojati ni njega ni pakla.
Da se vratim na priču o komarcu. Đavo je kao taj komarac. 1.Petrova 5:8 „Budite trijezni, bdijte, jer protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.” Čuči negdje i čeka svoju priliku. Kada čovjek zaspe šalje svoje spodobe (demone) kako bi zujili oko čovjeka, šaputali mu laskati i navodili ga na grijeh. Čovjek onakav umoran spava i uopće nije svjestan opasnosti koja je oko njega. Čovjek možda razmišlja ovako: Jedan komarac, kao da je on opasa? Što mi može učiniti? Ako nekoga prevarim, malo ukradem, pa neće zbog toga propasti cijeli svijet. To mora da je mali grijeh. Pa neću valjda ako opsujem ili malo slažem odmah u pakao. Pa nisam zbog toga loša osoba. Pa ako i griješim tu je mogućnost da to ispravim. Kada ukradem da nitko ne vidi, dati ću dio siromašnima, u crkvu ili slično. Ma sigurno ću se provući. Nije Bog takav.
Komarac u ovom slučaju nije sam već uvijek ima još nekoliko njih. Đavo pošalje svoje sluge (demone) da zuje oko čovjeka te ako treba i stradaju za svog vođu. Čovjek maše, pokušava se boriti na svoj način, uzima novine (novac s kojim pokušava podmititi nekoga da se njegov grijeh smanji), plaća mise, pomaže siromasima, a i dalje krade, uništava zajednicu puno više nego što pomaže pojedincima. Kada se umori, ode spavati i ponovo razmišlja kako komarac (đavo) neće baš njega, ako uopće u njega i vjeruje. Zaspe i prepušta se komarcu na milost i nemilost da ovaj radi s njim što mu se prohtije. Ovaj bode, uživa u njegovoj krvi, gosti se i širi zarazu dalje. I tako iz dana u dan dok god čovijek ne shvati da sam s novinama (novcima,moć…) ne može sam riješiti problem. Na koncu, neki od njih shvate da moraju potražiti pravu pomoć, pravog oružja te uzimaju Riječ i na neprijatelja kreću najjačim oružjem. U tom trenutku padaju mnogi komarci (demoni), na zidu ostaju tragovi jer, čovjek se totalno razbudio. Nakon velike borbe prolaze dani, mjeseci, godine čovjek polako zaboravlja na problem te ponovo mu se počinje spavati. Nekima možda i ne, ali nažalost privlačnost svijeta, laskava svijetla, požuda, pohlepa za slavom i novcem i mnogi ponovo pokleknu. Svjesni su da su i mali borbu u kojoj su pobijedili te misle da je opasnost prošla zauvijek. Počinje drmanje, odlazak od Riječi, zajednice i postaju sve ne oprezniji i umorniji. Na koncu ponovo zaspu, a ujutro budu izbodeni, sve ih svrbi (pogotovo savijest) te postaju svijesni kako se pravi neprijatelj dobro samo pritajio do svoje buduće prilike. „Pošto je iscrpio sve kušnje, đavao se udaljio od Isusa dok ne nastupi pogodan trenutak.“( Luka 4:13)
Čitaj, čitaj i čitaj…
Za kraj ovog mog pisanja mogu samo naglasiti kako je đavo lukav i da će to biće učiniti sve da čovjeka zavara, uspava te ga uhvati u svoju stupicu. Ako treba čekati će dugo na svoju priliku, a ako čovjek svaki dan ne proučava Riječ te drži glavno oružije u rukama stalno pripravno lako može izgubiti i bitku, ali na koncu i rat. A tada je gotovo. Nikakvi novci, moć, vlast, ili nešto slično mu ne mogu pomoći. Kada jednom čovijek ode s ovog svijeta ili odlazi kod Boga u raj ili je na žalost zaspao dok je bio živ, a mrtav odlazi u pakao. Čistilište ne pomaže, jer je izmišljeno, molitve za mrtve ne pomažu jer je to Bog izrazito zabranio, a prelazak iz pakla u raj je nemoguć.
Toliko za sada. Budite mudri, uhvatite te pravog oružja (Riječi) na vrijeme i ne propustite priliku koja vam se pruža dok ste živi te je upravo to prilika i vaša odluka koga ćete slijediti. Riješite se komarca (neprijateja) na vrijeme učinkovito.Božji blagoslov svima.
