Ovo što pišem je isključivo zato jer vjerujem da sam upravo dobio poriv od Duha Svetog da se uhvatim pera (tipkovnice). Isto tako, ovo je bila i jest Božja Milost, i znam da bez nje ništa od ovoga ne bi bilo. Bog je na prvom mjestu, i sve ostalo, ako vam se i učini da stavljam ispred, nije mi bila namjera.
Naime, kao što se vidi po zadnjem postu koji sam napisao jako davno, nisam baš pretjerano slušao Duha Svetog ili sam ga slabo čuo, a moram biti iskren nisam baš imao neku želju za pisanjem. Nekoliko puta sam i pokušao nešto staviti na papir, ali i tada je to bilo bezuspješno. Vjerujem da je do toga došlo jer sam malo popustio, pa sam i zanemario ono najvažnije. A to je naravno ono što Bog želi od mene. Sada, pak želim nastaviti Božjim putem jer taj put je najvažniji. Važniji i od srebra i od zlata i od bilo kakvog posla koji me zaokupira i odvlači od Istine. Dakle da krenem redom.
Od moje ideje do prave spoznaje
Prije par godina, dvije ili tri, kada sam bio u velikom proučavanju Pisma, a ujedno i na prekretnici svog života, dobio sam jedan san, vjerujem od Boga, u kome sam vidio sebe u jednom vrlo zanimljivom trenutku. Naime, kako je vrijeme krize, razmišljali smo žena i ja da napustimo Našice i Hrvatsku te da bolji život pronađemo tamo negdje iza granice. Kako sve što radim, činim dosta smišljeno (ipak možda ne uvijek), otišao sam na razgovor van Hrvatske u vezi otvaranja firme. Na sastanku sam bio dva puta i papiri su bili spremni za rješavanje, a prema agentima koje smo tamo dobili od države, sve bi bilo vrlo brzo gotovo. Na put smo trebali ići krajem tjedna, ali tada se dogodilo nešto što mi je otvorilo oči. Dakle, radilo se o snu, koji je bio sve samo ne običan san. Da, moram napomenuti kako sam u nedjelju prije ili dva tjedna prije, bio prisutan na službi u kojoj je pastor govorio (cijeloj crkvi) da ukoliko smo tu (mislio je na Hrvatsku), pa makar i ako je kriza oko nas, da trebamo prihvatiti da neće uvijek biti lijepo i krasno, ali da smo s razlogom upravo tu. Iako sam pretpostavio, makar sa malo čuđenjem kako zna, da se to odnosi upravo na mene i meni slične, nisam htio samo tako odustati od namjere da odem. Par dana nakon toga, u snu koji sam sanjao svega dva ili tri dana prije puta, sam dobio vrlo jasnu sliku kako vozim jedan veliki lijepi, novi autobus. San ne bi možda bio toliko čudan, da autobus koji sam u snu vozio nije bio potpuno prazan. Možda se sada pitate, pa dobro jedan san ne znači ništa i to što sam sanjao je samo moja mašta. Ipak, ja vjerujem da smo mi duhovna bića, kakve nas je i sam Bog stvorio jer je i sam Duh, tako da sve ima svoje mjesto. Ponekad san može biti običan, bez značaja, ali ovaj to sigurno nije. Uostalom, u to sam se nakon par godina, koje su sada iza mene, i sam mogao uvjeriti. Ali da sada ne skrećem odmah sa teme, nakon što sam se probudio, nisam znao točno o čemu se radi. Što znači autobus? Što znači da ga ja vozim? Što znači da je lijep? I na koncu što znači da je prazan? Ipak, vjerujem da je tada Bog ponovo otvorio moje oči te mi san i objasnio. Možda putem riječi pastora od prije neki dan u crkvi, a možda i putem Biblije koju čitam. Dobio sam kristalno jasnu viziju svega. Dakle, radi se o tome da ću kada se žena i ja preselimo u Austriju ostvariti veliki poslovni uspjeh, zaraditi ću puno novaca, i moći ću voziti što hoću, a možda budem imao i svoj vlastiti autobus. Ali taj autobus će biti PRAZAN. Da, prazan s lijepim sjedalima. Zašto? Pa jer nisam bio poslušan Riječi, već sam zanemario da je Bog meni već tu dao zadatak. Tu u Našicama, u Hrvatskoj. Točnije da radim na širenju Evanđelja, da se brinem o ljudima, organiziram sve što je potrebno te da u konačnici jednog dana napunim taj autobus. Dakle, nakon što sam shvatio poantu da ću ukoliko odem možda i ispuniti svoju želju da živim lagodnije, pun novaca, neću ispuniti onu zadaću koju je Bog namijenio upravo meni, upravo ovdje u Našicama. Kada sam dobio tu viziju, u prvi mah nisam želio to objelodaniti svojoj ženi, jer sam mislio da neće shvatiti. I onako joj je bilo teško prihvatiti da ćemo otići iz Hrvatske, i tek što se na to navikla, već sad je druga pjesma. Ipak, poslušao sam Duha Svetog, rekao joj što mi se dogodilo, što sam sanjao i da mislim da je bi bila dobra odluka da odustanemo od daljnjih planova za odlazak van države. Za čudo, moja žena, koja me već sve ove godine prati i od koje stvarno imam veliku podršku u svemu i koja mi je stvarno na blagoslov, je rekla samo jasno i glasno „Ok, ako ti tako smatraš, i ako misliš da trebamo ostati ovdje, ostajemo“. Naravno, prvo sam se začudio na tako brzoj prilagodbi, ali sam onda ipak shvatio da Bog ne govori samo meni, već da smo zajedno u tome.
Važno je ostati poslušan Bogu i znati da On ima plan za tebe
Naravno, malo sam se pitao što sada, jer nije sve bilo idealno, ali samo nakon, mislim nekih desetak dana počele su se događati promjene i krenulo je sve na bolje. Sad nakon, mislim nepune dvije godine, ovaj Božji plan da pripadam ovdje je počeo dobivati neku i formu. Ako zanemarimo male probleme koji su se događali, u ove dvije godine, Bog nas je uvelike blagoslovio jer smo ostali vjerni njegovoj Riječi. Uz stvarno pregršt dobrih stvari, dobili smo još jednog člana naše obitelji, a i mnogi ljudi su prihvatili Riječ po istini. Samo nekoliko godina prije, ovaj, vjerujem Božji autobus je bio prazan, a vjerujem da bi tako i ostao da sam otišao iz Našica. Sada međutim sjedala (računam da ih svaki prosječni autobus ima oko 50) su se počela popunjavati. Upravo danas dok ovo pišem, moja braća i sestre su izabrali brojeve sjedala, tako da uz mene kao vozača, i mog novog brata u Kristu konduktera, popunjena su sjedala broja 24, 25, 30, 35 i 47. A i to je samo mali broj koji će se vjerujem uskoro itekako povećati. Kako će se ova Božja vizija ispunjavati, ja ću, uz Božju milost, pisati i druge brojeve koji će na zajedničku radost ispuniti i posljednje mjesto. Moram napomenuti kako, ako je Bog odredio, autobus može biti i na kat, tako da nije problem jer vjerujem da će mjesta uvijek biti za one koji su iskrena srca i žele putem koji nam je dao Krist.
Ukrcajte se, još ima karata i mjesta.
U svakom slučaju, tko god je pročitao ovo, želi kartu, neka se javi, slobodno me kontaktira, pa ću uz Božju milost, i njemu pokušati objasniti ono što znam. Naravno, sve je besplatno, jer Bog je nama sve besplatno dao, tako da i mi koji vjerujemo u Njegov put, u Kristov put, možemo drugima reći Evanđelje po istini u potpunosti besplatno.
Neka Vam Bog da mudrost, i želju da dobijete kartu za raj jer sve ostalo je mučno, kako za vas, tako i za sve one vaše prijatelje koji su spoznali Isusa i njegovu žrtvu, a znaju da vi s njima ne dijelite Istinu te ste samim time i na klizavom terenu.
Budite blagoslovljeni.
